Princip interpersonalne terapije
Interpersonalna terapija (IPT) je kratka psihoterapija koju su 1970-ih razvili Gerald Klerman i Myrna Weissman za liječenje depresije. Osnovna ideja IPT-a je da su psihološki simptomi usko povezani s trenutnim međuljudskim odnosima. Umjesto da istražuje djetinjstvo, IPT se fokusira na aktualne probleme u klijentovom životu. Klasična područja problema uključuju:
- Tuga: gubitak voljene osobe.
- Sukobi u odnosima: konflikti s partnerom ili prijateljem.
- Prijelazne životne faze: velike životne promjene poput razvoda ili novog posla.
Struktura terapije
IPT je vrlo strukturiran. Obično se provodi jednom tjedno, 8 do 16 susreta, svaki u trajanju od 45–60 minuta. Terapija se odvija u tri faze:
- Početna faza (1–3 susreta): terapeut provodi interpersonalnu inventuru, mapirajući vašu mrežu podrške i važne odnose. Zajedno se odabire koje je problematično područje najviše povezano sa simptomima i dogovara se plan tretmana.
- Središnja faza: rad se usmjerava na rješavanje odabranog problema. Ako je fokus na tuzi, terapeut pomaže u procesuiranju gubitka i uspostavljanju novih odnosa. Kod sukoba, uvježbavaju se komunikacijske vještine. Tehnike uključuju razradu neugodnog razgovora korak po korak i razmatranje alternativnih reakcija.
- Završna faza: terapeut i klijent zajedno procjenjuju napredak, učvršćuju postignuća i planiraju održavanje rezultata. Ako simptomi ostanu, razmatra se produljenje terapeutskog procesa.
Što očekivati
Možete očekivati jasne smjernice o tome kako povezati emocionalna stanja s međuljudskim događajima. Zadaće mogu uključivati vježbanje nove komunikacije s prijateljem ili pisanje pisma koje ne morate poslati. IPT ne okrivljuje klijenta. Poteškoće se interpretiraju kao prirodne reakcije na teške okolnosti, a ne kao osobni neuspjesi.
U IPT-u možete očekivati suradnički, strukturirani pristup te dubinsko istraživanje vaše socijalne mreže.
