Smatram da je odlazak na psihoterapiju čin najveće hrabrosti. Čin ljubavi, ulaganje sebe i u sebe, zahtijeva od nas borbu protiv inercije, lijenosti (trud) ili otpora utjelovljenog u strahu (hrabrost). Upravo taj trud otvara prostor u kojem možemo osjetiti olakšanje, osvijestiti svoje osjećaje i polako graditi dublje razumijevanje sebe. Terapija nas nagrađuje pažnjom, prihvaćanjem i jasnoćom koja dolazi kada se usudimo biti iskreni prema sebi.
Studij na Pravnom fakultetu u Splitu dao mi je snažan temelj u razumijevanju odgovornosti, etike i rada s ljudima. To znanje prirodno nadopunjuje moj psihoterapijski put, jer mi pomaže stvarati siguran i podržavajući prostor u kojem klijenti mogu biti autentični, izražavati svoje misli i osjećaje te istraživati vlastite resurse uz poštivanje njihove jedinstvenosti.
Medijacija je proces mirnog rješavanja sporova izvan suda, u kojem pomažem ljudima da razgovaraju, razumiju jedni druge i pronađu zajednički put. Taj rad me naučio pažljivo slušati, prepoznavati stvarne potrebe i stvarati siguran, podržavajući prostor. Slične vještine koristim u psihoterapiji, pomažući klijentima da budu autentični, istraže svoje osjećaje i grade bolje odnose.
Kao edukantica u Školi Kibernetike i Sistemske Terapije učim stvarati prostor u kojem ljudi mogu biti autentični i slobodno istraživati svoja iskustva. Edukacija uključuje teoriju, razvoj terapijskih vještina i praktičan rad pod supervizijom, s naglaskom na suradnju, poštivanje jedinstvenosti klijenata i korištenje jezika koji im je prirodan i razumljiv.