Princip egzistencijalne terapije
Egzistencijalna terapija je oblik savjetovanja utemeljen na filozofiji koji klijentima pomaže da istraže najdublja životna pitanja. Ovaj pristup usmjeren je na cjelokupno ljudsko iskustvo, a ne samo na simptome ili dijagnoze. Egzistencijalni terapeuti vjeruju da problemi poput tjeskobe ili depresije često proizlaze iz izbjegavanja temeljnih aspekata postojanja. Terapija se usmjerava na pitanja poput smrti, slobode, izolacije i smisla života.
Među najpoznatijim zagovarateljima ove terapije su Viktor Frankl, Rollo May i Irvin Yalom. Oni su tijekom 20. stoljeća približili egzistencijalističku filozofiju psihoterapijskoj praksi.
Egzistencijalna terapija temelji se na ideji da se svaka osoba suočava s tzv. „egzistencijalnim tjeskobama", činjenicama života koje mogu uzrokovati duboku unutarnju pomutnju:
- Smrt: svi znamo da ćemo jednom umrijeti, a ta spoznaja može izazvati strah, ali i potaknuti dublje življenje.
- Sloboda i odgovornost: imamo slobodu izbora, ali i odgovornost za posljedice tih izbora.
- Izolacija: čak i u bliskim odnosima možemo se osjećati usamljeno.
- Smisao života: život nema unaprijed zadan smisao; svatko ga mora pronaći za sebe.
Terapija klijentima pomaže prihvatiti te stvarnosti i izgraditi autentičan i smislen život.
Što očekivati
Egzistencijalna terapija je usmjerena na sadašnji trenutak. Terapeut ne traži uzroke problema u prošlosti, već pomaže klijentima da osvijeste svoje vrijednosti, odluke i emocionalne reakcije. U egzistencijalnoj terapiji možete očekivati odnos pun empatije, bez osuđivanja. U središtu terapije je istraživanje osobnih uvjerenja i unutarnjih konflikata, uz poticanje da živite u skladu sa sobom.
Kroz terapiju klijenti često razvijaju dublje samorazumijevanje, prepoznaju vlastite izbore i preuzimaju odgovornost za svoj život. Cilj nije „izliječiti" klijenta, već mu pomoći da živi autentično i sa svrhom, unatoč izazovima poput smrti, gubitka ili nesigurnosti.
