Princip terapije plesom i pokretom
Terapija plesom i pokretom je tjelesno usmjerena psihoterapija koja koristi pokret kao sredstvo izražavanja i iscjeljenja. Razvila ju je Marian Chace sredinom 20. stoljeća, a temelji se na ideji da su tijelo i um međusobno povezani. Američko udruženje za plesnu terapiju definira je kao „psihoterapijsku upotrebu pokreta za poticanje emocionalne, socijalne, kognitivne i tjelesne integracije”.
Terapeuti promatraju obrasce kretanja klijenata kao tragove o njihovom emocionalnom ili psihičkom stanju. Na primjer, zatvoreni govor tijela može upućivati na strah ili depresiju, dok otvoreni pokreti mogu sugerirati radost ili samopouzdanje. Terapeut može zrcaliti ili voditi pokrete kako bi izgradio empatiju. Klijenti se potiču na improvizirani ples kako bi osjetili i obradili emocije, često u grupnim postavkama.
Često korišteni alati
- Improvizirani ples — slobodno kretanje uz glazbu, često sa zatvorenim očima i fokusom na tjelesne senzacije.
- Vježbe zrcaljenja — dvoje ljudi (terapeut i klijent ili članovi grupe) oponašaju pokrete kako bi izgradili neverbalnu povezanost.
- Ritmičke vježbe — korištenje instrumenata ili koreografije za povezivanje tijela i emocija.
- Analiza pokreta — terapeut može analizirati obrasce pokreta (npr. držanje, napetost) kako bi razvio uvid.
Terapeuti mogu koristiti rekvizite (marame, stolice) ili razne stilove glazbe kako bi potaknuli pokret. Sesije su obično fizičke i mogu biti energične ili nježne.
Što očekivati
Pripremite se na kretanje, često uz glazbu. Nije potrebno plesno iskustvo — važan je osjećaj, a ne „ispravnost” pokreta. Nakon ili tijekom pokreta, terapeut vas može pozvati da porazgovarate o osjećajima i mislima koje su se pojavile.
Ako isprobate ovu terapiju, očekujte jedinstvenu kombinaciju tjelesne aktivnosti i emocionalnog rada. Mnogima je oslobađajuće „pokretom izraziti kako se osjećaju”.
